GusGus: Poslednji album je uvek najbolji do sada

Jedan najpopularnijih elektronskih sastava, islandska atrakcija GusGus, nastupiće u u subotu 11. maja u Barutani na Kalemegdanu. Oni su miljenici svake publike koja voli dobre žurke i plesnu muziku, nordijski elektro zvuk, kao i magične i uzbudljive live nastupe sa umetničkim pečatom. Na samim počecima, njihova muzika je bila pod snažnim uticajima trip hopa, koji su vremenom zamenili za klupski haus zvuk s euforičnim pop senzibilitetom očaravajućih emocija i energije.
Povodom koncerta u Barutani, postavili smo im nekoliko pitanja, na koje nam je odgovorio Biggi Veira i moguće je da ne predstavljaju ideje i verovanja benda kao celine.
- Šta za vas predstavlja GusGus projekat?
Sredstvo za pojačavanje užitaka stimulišući emocije zvucima i rečima.
- Tokom ovih skoro 25 godina karijere ste stalno menjali svoj zvuk, a u srži je to uvek bila muzika koja budi emocije. U određenim periodima su se mogli osetiti raznovrsni uticaji. Koji su izvođači imali najviše uticaja na vas, a šta vas inspiriše trenutno? Čuli smo da dosta vremena provodite u studiju, šta možemo očekivati od novog materijala? U kom će se pravcu kretati i kada planirate da objavite naredni album?
Počeo sam da otkrivam muziku kao tinejdžer i taj početak je bio svojevrsno otkrovenje za mene. Istovremeno se dešavala velika evolucija u elektronskoj muzici i pop i dens pravcima, od 1980-e do 1984-e, tako da je dosta muzičara koji su ostavili utisak na mene iz tog doba, poput Bobby Orlando, Man Parrish, Lime, Patrick Cowley, Kajagoogoo, Soft Cell i Depeche Mode. Tada se moglo reći da su Depeche Mode bili kamen temeljac mog muzičkog života do 1991. godine kada sam kompletno prešao sa muzike 80-ih na novu eksperimentalnu muziku koja se puštala u čilaut zonama klubova. Bendovi kao što su Orb, 808 State, Carl Craig, Fsol, The Black Dog, Autechre i Aphex Twin su mi pokazali šta se sve može učiniti sa elektronskom muzikom, i od tada mislim da je osnovno za muzičara koji se bavi elektronskom muzikom da istražuje i otkriva nove načine i kombinacije produciranja kvalitetne i sjajne muzike. Takođe, dosta je i novijih umetnika koje volim Stephan Bodzin, Oliver Huntemann, Robot Koch, Gabriel Ananda, Kevin Jost, Raxon, ANNA, Rob Hes, Termoment, Jon Hopkins i mnogi drugi.
U studiju se i dalje bavimo istraživanjem starog new wave pravca iz 80-ih sa uticajima savremenog emo electro zvuka, začinjenog ambijent vajbom iz 93.
- Koji vam je omiljeni GusGus album?
Uvek je onaj poslednji. On je takođe i najbolji do sada.
- Iako je razvojem tehnologije elektronska muzika vrlo napredovala, vi se ne prilagođavate trendovima, već i dalje koriste analognu opremu. Koji je razlog za to?
Praveći muziku takoreći ručno umesto preko softvera je kao da vozite automobil umesto da kontrolišete simulator automobila klikom miša. Interesantnije je za 350%! A lakše je biti kreativan kada se zabavljate tokom kreiranja. Sa druge strane, modularni analogni sintisajzeri daju mogućnost istraživanja i kreiranja zvuka koje normalni sintisajzeri ne pružaju. Ti zvuci su neophodni kako bi novoj muzici dali tu specijalnu energiju i identitet.
- Ispričajte nam jedno jedinstveno iskustvo iz vaše karijere, koje nikada nećete zaboraviti.
Daniel je došao do nekog demo snimka veoma čudne arpeđo trake sa trotaktnim bitom misleći da može nešto da napravi od nje. Rekao sam mu da je previše čudna za njega. Te noći mi je poslao svoj demo i bio sam zapanjen. Bio je neverovatan. Takvi kreativni trenuci su zlata vredni. Iako je Island mali i izolovan, njegova muzička scena je fantastična.
- Iako je Island malo i poprilično izolovano ostrvo, ima fantastičnu muzičku scenu. Koja je tajna vas Islanđana? Postoji li neka čarobna formula
Da je znam napravio bih svoju izdavačku kuću i zarađivao veliki novac.
- Kakva je elektronska scena na Islandu i klabing generalno?
Dosadna, nema klubova i scena je jako ograničena. Imamo disko barove u kojima povremeno nastupaju di-džejevi koji puštaju elektronsku muziku. Ali scena je jako tanka. U gradu živi 150 hiljada ljudi i ne može se ni očekivati da scena ima neku dubinu. Ipak, izgleda da je jako plodno za nastanak čudnih i kreativnih pojedinaca.
- Nastupali ste više puta u Beogradu i ovde imate prilično veliki broj fanova. Tokom svih ovih godina ste imali dva nastupa na Kalemegdanu, a prvi put nastupate u Barutani, koja se takođe nalazi na Kalemegdanskoj tvrđavi. Imate li sećanja na ranije nastupe i ovu autentičnu kulturno-istorijsku lokaciju? Šta očekujete od ovog nastupa, šta nam pripremate ovog puta i šta naša publika može očekivati od vas 11. maja?
Sećam se da je bilo veoma zanimljivo i sada očekujem jednako dobru žurku. U Hangaru smo se jako dobro zabavljali. Tada smo imali četiri zahtevna nastupa za redom u različitim gradovima, a taj u Hangaru je bio treći po redu. Ali bio je odličan. Ovog puta imamo priliku da izvodimo nove pesme sa našeg albuma „Lies Are More Flexible“ koji je objavljen prošle godine. Takođe planiramo da isprobamo novu numeru na kojoj trenutno radimo spremajući sledeći album. Pokušaćemo da pronađemo balans između novih pesama i dobro poznatih klasika. Daćemo sve od sebe da napravimo dobru zabavu i očekujemo zauzvrat isto to od beogradske publike.
- Planovi za budućnost? I postoji li nešto što već duže vreme želite, a još uvek niste ostvarili?
Postoji, ali to je iz oblasti ličnog obrazovanja.